Katedrala svetog Petra i Pavla u Pečuhu (pečuška katedrala, bazilika ili gradska crkva, Katedrala sv. Petra do kraja 20. stoljeća) je katedrala pečuške biskupije i jedna od karakterističnih građevina grada. Katedrala, s temeljima iz 11. stoljeća, svoj je današnji oblik dobila krajem 19. stoljeća prema nacrtima Friedricha von Schmidta. Njegove su orgulje sto posto djelo Jožefa Angstera. Bazilika minor 1991., crkva je dobila prije posjeta pape Ivana Pavla II. Mađarskoj.
Temelji pod crkve bili su izgrađeni već krajem 4. stoljeća. Ovdje je već stajala katedrala kad je 1009. godine utemeljena pečuška biskupija. Prema kronikama druga je katedrala sagrađena u vrijeme mađarskog kralja Petra Orseola. Dana 11. travnja 1064., noću požar je uništio crkvu i palaču.
Izgradnja treće katedrale započela je krajem 11. stoljeća za vrijeme biskupstva u Svetog Mora, a dovršena je oko 1140.-1180. Unutrašnje kiparske elemente izradili su majstori iz sjeverne Italije i Francuske.
Za vrijeme tatarske invazije zapaljena je katedrala u gradu bez dvorskog zida, zatim je 1299. muslimanski paladin Miže poharao Pečuh, krov katedrale i njezin strop je uništen. Novija gradnja počinje u drugoj polovici 15. stoljeća, a prema datumu naslikanom iznad prozora apside, dovršena je 1505. Godine. Tada je katedrala poprimila gotička obilježja, kao što su veliki, kićeni prozori ili svodovi karakteristični za to razdoblje. Mnogi oltari izgrađeni su u tom razdoblju.
Godine 1543. napadačka turska vojska lako je zauzela grad. Za vrijeme gotovo jednoipostoljetne turske vladavine izgrađeno je nekoliko džamija. Turci su koristili i zapadni dio katedrale, kapelu Tijelova, kao džamiju, gdje su se skladištili hrana i ratni materijal.
Godine 1631. jugozapadni toranj stradao je od udara groma. Godine 1664. topovi Nikole Zrinjskog postavljeni u Mečeku ozbiljno su oštetili krov katedrale. Godine 1686. oslobodilačke snage brzo su ponovno zauzele Pečuh, ali su zapuštene građevine bile oštećene kratkotrajnom opsadom. Oslobodilački vojnici opljačkali su katedralu, njihov zapovjednik Gabriel Vecchi ukrao je satove s tornja i krov zgrade prekriven olovnim limom. Do 1703. godine sređena su razaranja koja su izazvali Turci i okupirana njemačka vojska. Zbog lošeg stanja crkve pečuški biskup Maćaš Radanaj proglasio je crkvu Svih svetih biskupskom katedralom.
Za vrijeme biskupa Nesselrodea, između 1712.-1732., sanirana je ratna šteta. Od četrdesetih godina stoljeća izrađuje se novi namještaj: glavni oltar sagrađen je 1741. prema nacrtima Janoša Kraila, Godine 1877. biskup Nándor Dulanski povjerio je austrijskom arhitektu-restauratoru Friedrichu von Schmidtu stilsku obnovu katedrale. Cilj je bio obnoviti katedralu iz Arpadovog doba za proslavu tisućljeća i osloboditi je dodataka kasnijih razdoblja. 9. lipnja 1882. počeli su se rastavljati i prodavati barokni oltari, klupe i stolice. Uništene su vrijednosti koje su bile važne ne samo za povijest katedrale, već su činile nezamjenjive poveznice u razvoju mađarske umjetnosti. Katedrala je posvećena 22. lipnja 1891. za vrijeme posjeta mađarskog kralja Franje Josipa.
Tijekom 1962.-63. zgrada je renovirana, moderni kipovi apostola Karla Antala postavljeni su na južno pročelje. Dvanaest originalnih kipova izrađenih 1854. godine i preostala dva iz druge serije izrađenih 1891. godine nalaze se u dvorištu Biskupskog bogoslovnog učilišta u Pečuhu, u teškom zapuštenom stanju. Između 1965. i 1968. godine restaurirane su zidne slike, očišćene rezbarije i obnovljena pozlata. Godine 2000. na južnom ulazu postavljena su ukrasna vrata s prikazom sjenice vinove loze autora Sándora Rétfalvija. Dana 9. siječnja 1991. II. Papa Ivan Pavao podigao je katedralu na rang Male bazilike i posjetio ju je nekoliko mjeseci kasnije. Vremenske kapsule u Pečuhu u siječnju 2009. godine u kugli ispod križa jednog od tornjeva katedrale u Pečuhu pronađena je vremenska kapsula postavljena 1886. godine.
Stakleni cilindar sadržavao je novčiće i rukom pisani pergament. Svi su dijelovi pronađeni u savršenom stanju. Tijekom drugog svjetskog rata, kugla u kojoj se nalazila vremenska kapsula pogođena je s nekoliko metaka, ali je stakleni cilindar ostao netaknut.
Pergament ispisan latinskim jezikom detaljno bilježi obnovu katedrale koja je započela 1882. godine. Najvrjedniji dio vremenske kapsule je austrijski gulden iz 1882. godine, a ostali su mađarski i austrijski srebrni i bakreni kovani novac. Ukupno jedna papirnata forinta, 7 austrijskih guldena i 7 mađarskih bakrenih kovanica.
Orgulje katedrale izrađene su 1887. godine u tvornici orgulja Angster označene imenom Jožef Angster. Stare orgulje obnovljene su početkom 2008. godine, čime je instrument tehnički i glazbeno postao moderan instrument, za koji je izrađen digitalni stol za sviranje na rolanje i upravljačka elektronika, tako da orguljaš može svirati i usred crkve. Rekonstrukcijom su rođene najveće mehaničke crkvene orgulje s dijapozitivima u međunarodnim okvirima.
Zvona se nalaze u tornjevima južne strane: u istočnom tornju su zvona Maria, Pal i Ferenc, u zapadnom je zvono Peter, izliveno 1819., osmo najveće zvono u Mađarskoj, koje zvoni samo prilikom većih crkvenih praznika.
