DESTINACIJA BR.4 Marijađud svetište POVIJEST BAZILIKE

1006. god. Na mjestu srednjovjekovne sakristije podignuta je kapela Svetog Mihovila, koja, prema legendi, čuva ostatke benediktinske kapele.

1290. god. datira prvi pisani spomen na Đud/Gyűd. Marijađud se nalazi u Južnom prekodunavlju, 25 kilometara južno od grada Pečuha, podno planine Tenkes. Sada je gradska četvrt Šikloša. Korijeni glasovite vinove loze ovoga kraja dosežu do rimskoga doba.

14. stoljeće od crkve ostalo je samo nekoliko zidova.

17. krajem stoljeća bilježe se Gospina ukazanja, rađaju se legende, prema kojima je Gospin kip postavljen još prije doseobe Mađara, za vrijeme Slavena, a mjesto je već tada bilo pod zaštitom Majke Božje od izvora.

1689.god. svetište je prepušteno na brigu franjevcima.

1713. god. sadašnji milosni kip Majke Božje dar je pečuškog biskupa Nesselrode Vilmosa umjesto kipa koji je odnesen u Osijek u vihoru Rakocijeve oslobodilačke borbe. Taj se kip i dandanas nalazi u Osijeku.

1739. i 1742. crkva se preuređuje i dograđuje u baroknom stilu i svetište poprima današnji izgled. Tada je zgotovljeno i barokno uređenje crkve.

1805. god.papa Pio V. Zbog mnogih ozdravljenja 31.05.1805. god.Marijađud službeno proglašava svetištem i dodjeluje mjestu privilegij organiziranja proštenja.

1860. god. poviše svetišta podignut je kip Žalosne Gospe, toga stoljeća izgrađena je Kalvarija i katoličko groblje.

1900. god. Kip Presvetog Srca Isusovog u sporednoj kapeli, vitraži, kao i orgulje potječu s početka dvadesetog stoljeća, dok okolica svetišta izvanredno je povoljna za molitvu, tiho razmišljanje.

1900. god. iznad svega toga postavljen je jubilejski Križ.

1936. god. je neobarokni glavni oltar, tih godina dvadesetog stoljeća postavljaju se razni kipovi kao i oltar na otvorenom, što su, slično crkvi, danas već spomenici kulture.

1950. god. tadašnja vlast odredbom je ukinula redovnička zvanja i brigu o svetištu od franjevaca preuzimaju svjetovni svećenici.

1995.-96. god. su slike koje krase plafon i zidove.

2008. god. Papa Benedikt XVI. dodjeljuje crkvi titulu bazilika minor što joj donosi nove mogućnosti za djelomični i potpuni oprost.

2012. god. 8-og prosinca godine je pečuški biskup mons. Dr.Udvardy György otvorio Svetu godinu, time i red svečanosti, te priredbi u povodu 300. obljetnice milosnog kipa Bazilike.

2013. god. slavila se 300. obljetnica trećeg milosnog kipa Majke Božje Đudske.

Dok oko nas sve postaje neizvjesno, a često i u nama, Gospa od izvora, utjeha žalosnih, pomaže nam odmoriti se, odahnuti makar dolazili samostalno ili u hodočasničkim grupama.

Kapele Uređenje kapele Srca Isusova jednako je staro kao uređenje crkve, kip je, doduše, djelo tirolskog umjetnika, postavljen je na oltar godine 1906. U kapeli je u početku stojao kip Sv. Ivana Nepomuka, što nije slučajno, naime ona ima izlaz u dvorište za ispovijed. U kapeli je krstionica iz XVIII. stoljeća. U bočnoj kapeli jugozapadnog tornja nalazi se Marijina kapela, gdje je iznad Marijanskog oltara slika umirujućeg Sv. Josipa.

U bočnoj kapeli jugoistočnog tornja je ispovjedavaonica sa slikom XIV Svetaca od pomoći.

Godine 1742. dograđena je kapela Sv. Mihovila, koju je dao sagraditi Griller Mihály, zahvaljujući svecu što je i on i njegova obitelja spašena od kuge. Prema predaji franjevaca, tu se skrivaju zidine prve kapele iz doba Sv. Stjepana, mađarskog kralja.

Hodočasnički dom Sa sjeverne strane crkve nalazi se franjevački samostan izgrađen u dvije etape, godine 1742. i g. 1773. Okružuje ga dvorište za svete ispovijedi kao i mali vrt. Zgrada je preuređena u hodočasnički dom pod nazivom Domus Mariae, u vlasništvu je Pečuške biskupije.

Kalvarija Iznad oltara na otvorenom prostire se kalvarija i katoličko groblje. Kalvarija je izgrađena krajem XIX. stoljeća, a godine 1911. i 1925. dobija nove slike za pojedine postaje. Sadašnje su postaje načinjene od keramike Zsolnay a posvećene su 1955. godine. Od Svetog groba na vrhu kalvarije možete šetnju produžiti stazom iznad groblja, gdje će možda biti izgrađene postaje Radosnoga puta

Katoličko groblje Iznad oltara na otvorenom nalazi se katoličko groblje. U prvom redu grobova počivaju u miru oci franjevci.

Žalosna Gospa Godine 1860. je smješten kip Žalosne Gospe, koji je svoj krajnji tj. sadašnji oblik stekao 1937. godine. Staza, kojom prolaze moleći krunicu hodočasnici idući prema njoj, vodi ispod groblja.

Velika Gospoja Mađara Sa staze koja vodi kipu Žalosne Gospe, možete se spustiti do spomenika Velike Gospoje Mađara, koji je posvećen 19. rujna 1937. godine.

Medeni Isus Od kipa Žalosne Gospe staza vodi prema Jubilejskom Križu, djelu Kiss Györgya koji je postavljen 1900. godine. Narod ga je dugo zvao Medenim Isusom, naime u rupe metalnog kipa uselile su se pčele

Oltar na otvorenom Velika ljetna hodočašća pokazuju, da je crkva najedanput postala malena. Stoga se godine 1937-38. pored nje postavlja oltar na otvorenom.

Za vrijeme kuge 1737-38. godine sve je više vjernika iz okolnih vjernika dolazilo u zavjetnoj procesiji u Đud da bi ih Sv. Djevica spasila od epidemije. Ti su se vjernici poslije epidemije redovito vraćali u svetište.

Zbog mnogih ozdravljenja 31.05.1805. god. papa Pio V. Marijađud službeno proglašava svetištem i dodjeluje mjestu privilegij organiziranja proštenja. Nakon tog postupka prošteničke procesije postaju stalne tjekom cijele godine.

U naredna dva stoljeća, i ako su se mnogo mjenjali običaji odlazaka na proštenje, nije izblijedila čar susreta sa Đudskom Blaženom Djevicom.

Prije II. svjetskog rata tradicijske seoske zajednice hodočastile su pješice, kočijama ili vlakom, sadašnje molitve zajednice, obitelji, prijateljska društva potražuju crkvu, a sve njih očarava mir, koji potječe iz nazočnosti milosti.

Privilegij proštenja ojačava taj unutarnji mir gradeći na neizmjernoj riznici molitava svetih.