Rođen kao Győző Csiszár (Győző Vásárhelyi) 9. travnja 1906. godine Pečuh Umro 15. ožujka 1997. (90 godina) Pariz Njegovo državljanstvo mađarsko (1906.–1997.) francusko (1961. – 1997.) Po nacionalnosti je mađarsko-francuz
Bio je mađarsko-francuski slikar i kipar. Može se smatrati najznačajnijim predstavnikom optičkog slikarstva, odnosno "op-arta", kako svojim životnim djelom, tako i brojnim teorijskim radovima u kojima, između ostalog, pokret karakterizira kao "nasilje kojim strukture izazivaju izravni podražaj na mrežnici naših očiju".
1921−1925. Uči poslovno dopisivanje na francuskom i njemačkom jeziku i stječe maturu. 1922. Pohađa Artúr Podolini-Volkmannovu školu likovnih umjetnosti za crtanje i slikanje Artúr Szabad (Újpest, Váci út 15) za večernje crtanje akta, a također uči proizvodnju boja, osnovu platna i izradu okvira. 1925. Studira reklamnu grafiku, tipografiju, moderni dizajn, filmsku i scensku umjetnost kod magisterija. 1931 Objavljuje svoje prve reklamne planove. 1930. Izlaže sa školom Sándora Bortnyika na izložbi knjiga i reklamne umjetnosti Muzeja primijenjene umjetnosti u Budimpešti. Zajedno s Klárom Vasarely Spinner organizira izložbu reklamne grafike u galeriji Ákosa Kovácsa. 1930. seli se u Pariz. Ženi se s Klárom Spinner; rađaju se dva sina: U muzeju Ernst u Budimpešti izlaže svoje grafike rađene za francuske narudžbe.
1939. Upoznaje Denise René (rođena kao Denise Bleibtreu, 1913.–2012.), koja vodi modni salon, u kavani Flore u Parizu. 1942−1943. Stvara likovna djela. Svojim trompe-l'œil i nelogičnim sučeljavanjem različitih figurativnih elemenata privukao je pozornost nadrealista Andréa Bretona.
Dana 13. veljače 1944. u Parizu se otvara prva izložba Galerie Denise René (rue La Boétie 124) pod nazivom Vasarelyjevi crteži i grafičke kompozicije.Tijekom odmora provedenog na plaži Belle Isle, a potom u Gordesu (departman La Vaucluse), promatranje refleksije svjetla potaknulo ga je na istraživanje optike, koja se pojavljuje u apstraktnom slikarstvu Belle Islea i razdoblja Kristala. Fine dlakaste pukotine uočene na pločicama pariškog metroa nadahnjuju djela Denfertovog razdoblja. Započinje svoje istraživanje o prostornoj viziji i percepciji dubine. Njegova biografija teče paralelno s modernim istraživanjem vizije. 1951−1954 seli se u Arcueil. Njegovo crno-bijelo razdoblje dovodi ga do osnovnih principa njegove osebujne kinetičke umjetnosti. Svoje fotografije stvara povećavajući svoje crteže. Radi sitotiske i stvara svoje prve "kinetičke bareljefe". Svoje djelo Hommage à Malevitch koristi 1954. u svom prvom arhitektonskom djelu koje je dizajnirao zajedno s Carlosom Raúlom Villanuevom na keramičkom zidu Sveučilišta u Caracasu. 1955. Prva velika međunarodna izložba kinetičke umjetnosti otvara se u Galerie Denise René: Le Mouvement (Pokret). U jedinstvenom katalogu tiskanom na žutom papiru Vasarely objavljuje svoj tzv. Žuti manifest. 1959−1961 Patentira svoj izum pod nazivom plastično jedinstvo temeljeno na jedinstvu boje i oblika, koji služi kao temelj njegovog Plastičnog ABC-a. Id 1967−1981 objavljuje svoje utopijske arhitektonske ideje "Šarenog grada" u knjizi Plasti-Cité (1970). U suradnji sa Zsolnay Porcelángyárom u Pečuhu poklanja nekoliko javnih skulptura Mađarskoj (mural Južnog kolodvora u Budimpešti iz 1974., zatim njegova glazirana keramička skulptura iz 1977.).eju demokratske reprodukcije tumači njegov Planetarni folklorni serijal.
1968. Vasarely poklanja 123 sitotiska Muzeju likovnih umjetnosti u Budimpešti. Posjećuje Budimpeštu prvi put nakon trideset i pet godina. Primijenjeni grafičar i analitičar forme izradio je 1938. godine osnovni tip zebri, kasnije obrađenih u nekoliko inačica, a tek šezdesetih godina 20. stoljeća nastaju paralelni komadi tepiha prema ranim nacrtima.
Dana 15. ožujka 1997., u dobi od 91 godine, Victor Vasarely preminuo je od raka u Parizu.
